“Uhvati me, ako možeš!” – nova je krilatica suvremenog potrošača.
Zbog nje brandovi unajmljuju brdo marketinških magova, psihologa, sociologa i ostalih stručnjaka kako bi im dešifrirali sve izmjene u potrošačkom kodu.
I dok veliki igrači idu na kartu prepoznatljivosti potrebe koju su već odavno implementirali u shoposapiensa, “novi kolačići” na potrošačku scenu iznose recept koji će se zasladiti i veteranima ove igre.
Kuc, kuc! Tko je? DTC. DTC tko? Direct to consumer brand koji se iznenada pojavljuje i dostavlja ti paket.
Sama skraćenica zvuči kao neko dezinfekcijsko sredstvo kojim ćemo očistiti i poslati u zaborav sve do sada viđene tehnike osvajanja potrošačkih srca.
Ali… Direct to consumer brendovi su samo shvatili kliše holivudskih filmova – VRIJEME JE NOVAC.
Zato su maksimalno skratili broj ruku kroz koje će njihov proizvod da proći i odlučili raskinuti s distributerima posrednicima.
Moglo bi se reći da DTC brendovi imaju blagi OCD, jer vole kontrolirati čitav proces. Od kreiranja samog proizvoda pa do isporučivanja istog na naše adrese.
Međutim, upravo je ovo kirurški precizno odstranjivanje posrednika iz kupovne jednadžbe omogućilo da DTC brendovi isporučuju više za manje, a bez zakidanja na kvalitetu proizvoda, jer je njihov poslovni proces postao isplativiji. A, tko među nama ima išta protiv više?
To im daje krila da pokrenu mašineriju novih alata i u proces osvajanja publike ubace pretplatnički servis, targetiranje različitih ciljnih skupina kroz sve kanale komunikacije (pa i TikTok) ili chatbot (37 % potrošača traži pomoć od chatbota kad zagusti prilikom kupnje).
Ali, ono što izdvaja DTC brendove u odnosu na njihove tržišne rivale je – prisniji odnos s potrošačima, jer u njihovoj vezi nema vanjskih faktora koji mogu utjecati na krajnju ocjenu proizvoda. Ova prednost osigurava da se ključne povratne informacije kupaca ne izgube u birokraciji distributera. U prijevodu – kupac će im sasuti u lice sve što misli o njima, a oni će to itekako znati iskoristiti u daljem radu.
Jer… DTC brendove ne vezuju nikakvi lanci međusobno uvjetovanih odnosa u kojima distributeri mogu narušiti odnos proizvođača i potrošača pa caruju – naprotiv. Brendovi koji su u direktnoj vezi sa svojim kupcima imaju slobodu voditi brigu o društvenim uzrocima i održivosti životne sredine.
Oni na sebe preuzimaju teret naših obaveza te nakon online pretplate DSC (Dollar shave club) na mjesečnoj bazi vam šalje brijače na kućni prag, da vi ne biste trošili vrijeme na odlazak u brijačnicu. Cotopaxi postotak svog prihoda od prodaje rančeva daje neprofitnim organizacijama koje rade na poboljšanju životnih uvjeta ljudi u nerazvijenim zemljama, da vi ne biste morali popunjavati niz formulara. Dok Third Love brend uvodi nove veličine košarica grudnjaka – A 1/2, B 1/2, jer čak 80 % žena nosi pogrešan broj grudnjaka.
Kad se podvuče crta, DTC brendovi postaju naš novi omiljeni susjed. Onaj koji ne baca gnoj preko ograde, već je spreman besplatno ti donijeti namirnice do kućnog praga na četvrtom katu, bez lifta.
A i zapamtio je što voliš pa ti često ponudi krafnu viška, a i odmah javlja da je tvoj omiljeni parfem na sniženju. I nekako se uvijek nađe tu kad ti zatreba. Makar to bilo i u 6 sekundi prije tvoje omiljene pjesme – Money, money.
Ponekad te njegova bliskost i otvorenost živcira, ali kako se ljutiti na “čovjeka” koji na svaki prodani par čarapa donira sredstva u humanitarne svrhe?!
