Tri dana ljubavi, mira i komunikacija prošli su brzo kao dva dana.
Što nam je donio ovogodišnji, dvanaesti po redu Weekend Media Festival?
Prvo pitanje: Što samo meni nije radila Weekend 12 aplikacija na Androidu? Radio je radio, ostalo nije šljakalo, ali tu je, u neskladu s “zero waste policy” bio program u tiskanom obliku, pa sam krenula redom. E da, i Weekend nije “cards only” mjesto, potrošila sam sav keš.
Panel “Nikad nije kasno” bio je dovoljno rano da me umori panel diskusija Brkljača, Žanetića i Raspopovića koji su se prisjećali svojih početaka, a onda su na stage pozvali nove mlade snage koje su dale svoje savjete za početak a koje bi se mogle svesti na…. pa …nikad nije kasno, ali je bome rano.
Otrčala sam baciti uho i oko na predavanje “How Creativity can save our wildlife” koje je održao AJ Coyne, kreativac australskog ogranka BBDO-a. Zanimljiva ideja da bi i životinje trebale biti plaćene za reklame, te da bi se taj novac trebao iskoristiti za njih dovela je do realizacije projekta “The Lions Share”. Brandovi tako daju mali dio budžeta za kampanje u kojima koriste životinje, a prikupljena sredstva koriste se za zaštitu ugroženih divljih životinja. Ono što me muči je što se nitko ne brine za nebrojene zlatne ribice koje stradavaju u marketinškim uredima od količine stresa, ali i za to imam rješenje, o čemu nešto kasnije.
“OVAKVI KAO JA, NE DAVE SE TAKO LAKO!”
Najposjećenija panel diskusija bila je definitivno “Tko to tamo peva: Novi val glazbenih trendova u regiji”, na kojem su raspravljali Seve, Huljić, Rasta i Rekson. Diskusija je potvrdila moju teoriju zavjere kako je folk glazba nastala u podzemnim laboratorijima s ciljem da se kao virus proširi svijetom ili riječima pjesnika Đurića:
” Hoću da imam sve što hoću kad hoću
svi su išli u školu, ja samo mislim o novcu
i kad visim na čošku nikad nisam na trošku
pipa me dok sipam, ipak pričam o poslu. ”
UH.
E da, najbolji politički PR-ovac je premijerov glasnogovornik. Šok i vjeverica.
Na panelu “#Agencylife” saznala sam da nam struka kotira dobro u očima javnosti i da ljudi vjeruju reklamama. Hell yea!
Balcannes mi je donio mnoštvo ideja za buduće caseve, ne smijem puno o tome da mi netko ne ukrade ideju, ali reći ću samo da se radi o majci, vinu, drveću i odgovara na ključno pitanje današnjice “Kako spasiti zlatne ribice od agencijskog stresa?” Pa dojenjem!
IMA LI NADE ZA TV U DOBA DIGITALNOG MARKETINGA?
Subota je bila dan za Pink TV koji je izdominirao ovogodišnjim WMF-om. Red je bio poslušati DJ Žexa malo na panelu, pa onda na žurci : “Televiziju sahranjuju već deset godina. A u tih deset godina mi smo udvostručili profite i mogu reći da polako počinjem uživati u toj sahrani”. Yeah Žex! Profit babu valja! Valjda.
10 godina digitalno marketinga je prošao brzo, bezbolno i duhovito, uz poruku: “Djeco, učite svaki dan nešto novo, nije bitno što znate nego koliko ste znatiželjni i ostanite znatiželjni unatoč tome što je hrvatsko tržište malo i tradicionalno, a ni susjedi nisu bolji, dapače.”
Fenomenalna je poruka i poruka panela “Opustite se, nitko neće umrijeti“ jer nije da životi ovise o nama, tako da samo opušteno kolege.
I SoMo Borac je protekao brzo i veselo, čestitam dobitnicima, sad znam odakle dolazi moja droga i neću više. Ponosna sam na moj prvi case s Pionirima za “Zrće – Najlakši posao u Hrvatskoj” koji je bio baš baš gušt raditi.
Oproštajna večer bila je rezervirana za Orgazam, Pilote i DJ Žexa. Ili ne. Odoh u rekonstruirani legendarni zagrebački Pepermint na : “Am I original? (yeeeeah)
Am I the only one? (yeeeeeah)….”
(nemrem, sviraju mi u glavi već danima)
