10. lipanj 8.00h, Pioniri su krenuli na kajaking. Ovo je prvi teambuildinga izvan Beograda. Je li problem odvojiti se od telefona, kampanja, Facebook stranica ili e-mailova? Ili uskladiti vrijeme da se svi ljudi nađu na jednom mjestu? Možda je najveći izazov preveslati kajakom 23 kilometra niz Drinu?
Krenuli smo timski, napisat ćemo i ovaj blog timski, jer svako od nas doprinio je tome da ovaj teambuilding bude baš onakav kakav je i bio – neponovljiv i avanturistički!
Erna je možda i prvi account manager koji tvrdi da je vidjela Dementora: “Dementor iz rijeke napao je mene i Sandra (Nikola nam je svjedok). Gledali smo mlade Bosanke na drugoj obali… I naučili smo zakon sinkronizacije: ako jedan ide desno, drugi lijevo, ne možemo zajedno ravno.”
Sonja, kao većinski organizator ove avanture, a koju vjerovano poznajete kao nekoga tko vodi računa o financijama u našoj agenciji, u malom intervjuu koji smo s njom imali rekla je: “Meni je prije svega drago da su vaši komentari pozitivni i da ste se lijepo proveli. Ja svakako jesam. Pored vode, koja me baca u zen, priroda i druženje s vama mi je zaista vikend učinilo nezaboravnim. A što mi je bilo najbolje? Pa Nikola u vodi naravno! I moram samo dodati, da su ti surovi uvjeti, brzaci, slapovi, riječne nemani i ostalo, u meni i mom dragom suputniku (Tamari), probudili neki predatorski osjećaj, koji možda ranije niste primijetili kod nas (posebno kod mene, ovako krhke i nježne).”
Ivan: “Imam samo ovo za reći: Meni nisu javili da je ovo stvarno bildanje, ne samo timskog duha, već i ramenog pojasa, bicepsa, tricepsa, kondicije i drugih kapaciteta. Inače bih se dosta bolje spremio. Iako je možda i bolje da neke stvari proteknu potpuno spontano i neplanirano.”
Tamara: “Jako lijepo iskustvo, opuštanje u prirodi. Upala mišića je zaista bila vrijedna toga. Osim neotkrivenih talenata za veslanje, moja frendica Sonja i ja pobijedile smo, kako “predatoricama” i dolikuje. Be prepared for the next team building!” 🙂
Sandro: “Pošto vidim da nitko neće spomenuti litre dunjovače koje smo unijeli, evo od mene jedan RIP od srca za voće koje je umrlo za nas. A pozdrav zato i za Dunju koja nije bila na teambuildingu i Slavicu, iako mi se ona ne uklapa u koncept.” 🙂
Nikola će ostati zapamćen kao prvi dizajner koji je iz kajaka upao u Drinu: “Podvodni svijet drinskih brzaka je raznovrstan. Od sićušnih mladica šarana i drugih riječnih riba, preko riječnih zmija i žaba prekrivenih punoglavcima. Dno je obloženo glatkim kamenjem koje vjekovima trpi snažni tok rijeke. Puno je plićaka na koje se možete nasukati i polomiti kajak ako ne pratite vodiča. Iako, opasnost vreba i kada je najmanje očekujete… Čak i najbliži kolega vas može odvesti u smrt ako niste oprezni.”
Na dizajnera Miloša Miloša tok rijeke Drine djelovao je filozofski, možemo reći kao “panta rei” na Heraklita: “Dok sam u kajaku klizio niz Drinu, s ostalih 13 kolega koji su u svojim kajacima mlatarali veslima, palo mi je na pamet da bez obzira da li se trudim da veslam jako ili odmaram, struja rijeke i drugi faktori izbacit će nekoga naprijed, a nekoga na posljednje mesto kolone. Zaključak: isto tako će na poslu neko da izađe u 5, a neko u 8, nezavisno od toga da li je dao sve od sebe.”
A što o svemu misli Nemanja programer: “Prelijep provod! Pohvalio bih sve kolege, a posebno kolegice na izuzetnoj fizičkoj pripremljenosti, iako nije tako izgledalo pred put. Što znači da ne moraš biti “IRON MAN” kako bi vozio kajak. Osvrnuo bih se i na Sandrovo RIP voćkama, jer voće je uzvratilo istom mjerom. Najviše je stradalih bilo u kućici “KRUŠKA”. Također, odlična klopa uz pomoć koje smo lagano izgurali 23 km kajakinga…”
Bojan: “Poslije 23 kilometra veslanja, došli smo na večeru. Jedna baka je kuhala, a domaćin sela nas je posluživao. Ta baka se zove Bosa. I kada je vidjela da smo završili s predjelom, a da se domaćin zadržao koju minutu kod drugih gostiju, zatrčala se od svoje kuhinje (radnog mjesta) k loncu punom gulaša koji je stajao pored rijeke i viknula: “Evo, evo, sad će Bosa da donese gulaša, sigurno ste gladni.” Od iskrenosti te žene mnogo toga se može naučiti i o timskom duhu. Bolje biti Bosa nego ići bos po trnju.”
Mihailo: “Tim A, Pioniri Media kluba (Code name – Ad Block) je ostvario svoja očekivanja u potpunosti, usprkos apsolutno beskrupuloznim pokušajima sabotaže od strane Pioniri Media B tima (Code name – Devlol). Dominacija je uspostavljena od samog starta i prva dionica puta je protekla na čelu kolone. Nažalost, u drugoj dionici bili smo svjedoci nesportskog ponašanje konkurencije, uz pokušaj eliminacije jednog od članova tima A. Usprkos ovome, i neplaniranom pit stopu na pola druge dionice, tim A se vraća u trku i nedugo zatim i na čelo kolone gdje i završava trku prolazeći prvi kroz cilj ispod sajle. Sve u svemu, očekivani rezultati i solidan trud Devlol tima koji će provesti kazneni period nakon 5 h u uredu zbog nesportskog ponašanja.”
Radoš: “Zadovoljni smo titulom “najsinkroniziranijeg tima”, a utjehu smo pronašli i u vrhunskoj domaćoj dunji koja je opravdala sva očekivanja. Osvrnuo bih se i na netočne informacije i pokušaj prisvajanja titule od strane predstavnika Pioniri Media Tima kojima je poraz izgleda pao teže nego što se očekivalo. Prelijepa priroda, Drina kao i sve sto se desilo na njoj, etno selo i raspoložena ekipa učinili su da s ovog putovanja ponesemo lijepa sjećanja. Sve u svemu jedna prelijepa i zanimljiva avantura!”
Slavica nije bila, imala je druge obaveze i da može vratila bi vrijeme samo da bude s nama: “Nisam bila pa ne mogu komentirati.” 🙂
Natalia je dizajnerica, samim tim i vizualni tip: “Bilo je lijepo. Vizualno sam se lijepo provela.”
Dušan: “Ostao sam bez komentara.”
Na kraju, hvala i ljudima iz Wild Serbia koji su nas i poveli u ovu avanturu i brinuli o nama tijekom cijelog puta.
