Team building 2018.

Kako su godišnja doba na shuffle modu, planovi za paintball su “upucani”. Pa umjesto da dobijemo odgovore na pitanja: Tko voli vrebati iz zasjede, a tko radije ide prsa u prsa? Saznali smo: Koliko rakija je potrebno da se snimi emisija o kulturi? Da li je važno samo sudjelovati? Zašto se ponekad isplati biti ranoranilac? Tko od Pionira nije pjevao himnu prije početka utakmice s Kostarikom? I što se to mora dogoditi da bi zasjenilo ljepote Zlatibora?

Ovaj tekst predstavlja niz ispovijesti sudionika samog događaja koji dokazuje da ona narodna „Po jutru se dan poznaje“, ne mora uvijek biti točna.

Andrea je kreativna djevojka, u čiji opis posla ne spada i kreativno pisanje. Zbog toga, ona ovakve prilike izuzetno cijeni i objeručke prihvaća: „Kao kada uzmeš knjigu. Već s prvim stranicama znaš što možeš očekivati, samo što se ponekad ne tako vješti pisci izgube i iznevjere naša očekivanja. Tako je bilo i sada. Početak mi nije puno obećavao. Ali onda se sve počelo mijenjati. Bilo je strava i svega je bilo: zezanja, smijeha, provoda, pjevanja, igranja, pričanja, afterpartija, after after partija, streličarstva, pikada. I moj veliki uspjeh – svi su prošli nepovrijeđeni.”

 

Je li zbog toga što je meteoropat, ili pak samo voli spavati, posebno subotom, Nikola je bio najzabrinutiji za ishod našeg dvodnevnog izleta: „Kako sad team building po ovom pljusku? Razmišljao sam dan prij polaska, mokar u povratku kući… Ipak, prvi put poslije nekoliko godina ustao sam prije 6 ujutro, spakirao se, ponio mokre stvari da se osuše i krenuo na Zlatibor. Usprkos lošem vremenu i propalom paintballu, okušao sam se u pikadu i streličarstvu, prošetao šumom i parkovima, i gdje god da smo na kraju stigli uvijek nas je čekala hrana, čist escajg i dobro raspoloženje.“

Ako ste na Zlatiboru nešto napravili prvi put u životu, vjerojatno ste probali komplet lepinju, ili ste shvatili što zapravo znači vruća janjetina. Ne i u Lidijinom slučaju: „Provela sam se odlično, iako mi je sve prošlo prebrzo i u bunilu. Čak su i vožnje od 6 sati djelovale upola kraće. A i prvi put sam bila na cajkama, vrh!“

Zaboravih da spomenem ranije, saznali smo i tko ima najizraženiji takmičarski duh, Ivana: „Bilo je kul. Uspavala sam se, došli su po mene, prepješačila sam 12 km i moj tim je pobijedio Ivanov tim u pikadu. Hvala Erni koja je ponijela laptop, Lidiji koja je fakat chill osoba i Bojani koja je pokidala bacanje strelica i boostala naš tim do pobjede. Eh da…spavala sam zajedno u sobi s influencericom.“


Bojana je skromna i revolucionar po prirodi, naročito u prirodi: „Prošlo je dosta vremena otkad sam se prestala baviti pisanjem copyja pa mi nemojte zamjeriti na nekreativnosti i izostavljanju opisa prelijepe prirode, koja prilikom ove posjete Zlatiboru i nije bila u centru moje pažnje (osim odlaska do spomenika gdje su neki od nas čak i zapjevali). Ovog puta u fokusu su bili moji divni kolege (i da, stvarno to mislim). Međutim, želim posebno da izdvojim kraljicu Insta storyja Ivanu (Mijatović) i Francuza crnogorskog porekla Deska, zvanog Đesko. Đesko, hvala za ludi ljetni ples, Ivana, svaka čast na posvećenosti poslu i ustrajnosti – Ti znaš zašto! Hvala svima na druženju, a posebno mojim web developerima i Influencer lovcu, Andrei.“

Miloš Krneta je po prvi put bio s nama na ovakvom događaju i nije znao što očekivati, zbog toga mu ne možemo zamjeriti izjavu punu općih mjesta, naročito jer sadrži i vrlo korisne informacije: „Ovo mi je prvi put s Pionirima na putovanju i bilo je strava. Ako me pitate što je bilo najbolje na Zlatiboru, što znam, klopa je bila pun pogodak, kao i turnir u pikadu gdje je moj tim pokidao. Kako radne dane provodim u timu kreative, imao sam prilike da se više družim i s kolegama iz media tima. Čak smo snimili i pilot emisiju o kulturi koja nosi radni naziv Novi horizonti. Odgledali smo Srbija – Kostarika u jednom restoranu prilikom pauze za ručak tijekom povratka. Da, definitivno je bleja najbolja stvar s ovog putovanja. Jesam li spomenuo rakiju?“

Miloš Ćosović nije htio ići, a kada smo ga već natjerali, našao je način da zadovolji svoj ego „Bio sam dio tima, cigla koja nosi zid dobrih odnosa unutar agencije.“

Praksu zajedničkog pisanja bloga smo uveli nakon prošlogodišnjeg team buildinga, jedinog koji je Slavica propustila. Zbog toga se ona potrudila da jedna njena izjava vrijedi kao naše dvije: „Team building je pogođen u metu! Važno je bilo bacati iz zgloba i paziti podlaktice! Ali još važnije, paziti leđa kolegama, jer je strelica bilo na sve strane.“

Bojanu se nije dopalo što njegovi savjeti nisu bili uvažavani u onoj mjeri u kojoj je to očekivao, jer ipak je on skoro pa lokalni momak: „Biti na Zlatiboru, a ne probati komplet lepinju i besramno naručivati jela bez kajmaka i sira, a navečer ne obući džemper iz Sirogojna… Pa ima li to smisla, kolege?!“

I na kraju, u marketingu je najvažniji dobar imidž, a Ivan to najbolje zna: „Poslao sam vam timsku fotku koju bih volio da malo sredite za blog, dodajte malo boje i odrežite bijelo nebo, a ako se ipak bude vidjelo, ubacite neko plavetnilo. Da zaključimo, manje betona, više šume iza.”